Šta to ima u ljudima loše?
Svi znate da su bile poplave u zadnje vrijeme na našem prostoru, tako smo jednog dana sakupljali pomoc u mom gradu. Bio je stvarno dobar odaziv građana te smo radili cjeli dan a pred večer su kamioni odvlačili tu pomoć u ugrožena mjesta. Tako smo negdje oko podnevnih sati radili među tim kutijama i pakovali u one humantiarne pakete te redali na jednu stranu. Pošto nas je bilo stvarno jako puno u tim prostorijama čuo sam glasno smijanje sa ulaznih vrata mislio sam da je neko od nas prisutinh nešto rekao pa se smiju ili su našli nesto u paketima, nisam obraćao pažnju.
U tom trenutku je taj šef organizacije mi rekao da izadem po nove pakete jer stiže novi kamion pa da preuzmemo tu pomoć i istovarimo sto je prije moguće. Krenuo sam onako lagano ka izlazu cisto da uzmem zraka i da se rashladim, kako sam prilazio vratima sa moje lijeve strane stojao je neki dječak možda 6-7 razred. Onaj što je zadužen za primanje pomoći se smijao i to baš glaso i govorio dječaku "Šta sad očekuješ da ja radim sa ovim?" i nastavio se smijat. Prišao sam mu i upitao ga u čemu je problem zašto se smije? Pokazao mi je vrečicu punu igrački od automobila do barbika puna vrećica. Bio sam zbunjen, samo sam ga gledao i onda pogledao dječaka koji je ured zaplakao. Upitao sam dječaka zašto si donio ovo? Rekao mi je onako tužan "To je sve što imam"
Okrenuo sam se i pogledao onog majmuna što prima pomoć i rekao mu "Je.. ti mater" on je stao kao skamenjen osjećao sam toliki bijes prema njemu da sam ga pogledom tukao. Uzeo sam dijete i vrećicu i krenuo prema šefu i sali gdje se skuplja ta pomoć. Kako sam mu prilazio rekao je "Šta je problem što si se vratio sad ce kamioni stići? Podigao sam vrećicu sa igračkama i rekao mu gdje ovo da odnesem gledao me čudno i upitao šta je to?
Odgovorio sam mu da je ovaj dječak donio igračke upitao sam ga šta da radim sa njima?Pogledao me je čudno te se onda zasmijao.
Rekao je dječaku "Hvala ti svaka pomoć nam je dobro došla i pomilovao ga po kosi" U dječaka sam vidio smijeh na licu i osjećao sam se sretno i ponosno al bio je jedan problem šta sa tim igračkama? Pozvao sam moje drugove iz susjedne prostorije i upitao ih kako da riješimo ovo onda je Maja dobacila "Što jednostavno ne stavite sa baby opremom" To je bila sjajna ideja otisli smo u sobu za baby opremu i uz svake normalne potrepštine stvaili smo po jednu ili dvije igračke. Tako da svako ko je dobio igračku uz taj paket neka zna cijelu priču tog paketa. Kasnije kad smo istovarali kamion onom glavonji sa vrata sam davao samo brašno da nosi, neka malo oznoji ipak nisam ga rekao šefu ostao je na prijemu jer ne želim da ga izblamiram samo da ga naučim pameti da pomoć nije bitno koliko velika je već koliko veliko srce je daje.
U tom trenutku je taj šef organizacije mi rekao da izadem po nove pakete jer stiže novi kamion pa da preuzmemo tu pomoć i istovarimo sto je prije moguće. Krenuo sam onako lagano ka izlazu cisto da uzmem zraka i da se rashladim, kako sam prilazio vratima sa moje lijeve strane stojao je neki dječak možda 6-7 razred. Onaj što je zadužen za primanje pomoći se smijao i to baš glaso i govorio dječaku "Šta sad očekuješ da ja radim sa ovim?" i nastavio se smijat. Prišao sam mu i upitao ga u čemu je problem zašto se smije? Pokazao mi je vrečicu punu igrački od automobila do barbika puna vrećica. Bio sam zbunjen, samo sam ga gledao i onda pogledao dječaka koji je ured zaplakao. Upitao sam dječaka zašto si donio ovo? Rekao mi je onako tužan "To je sve što imam"
Okrenuo sam se i pogledao onog majmuna što prima pomoć i rekao mu "Je.. ti mater" on je stao kao skamenjen osjećao sam toliki bijes prema njemu da sam ga pogledom tukao. Uzeo sam dijete i vrećicu i krenuo prema šefu i sali gdje se skuplja ta pomoć. Kako sam mu prilazio rekao je "Šta je problem što si se vratio sad ce kamioni stići? Podigao sam vrećicu sa igračkama i rekao mu gdje ovo da odnesem gledao me čudno i upitao šta je to?
Odgovorio sam mu da je ovaj dječak donio igračke upitao sam ga šta da radim sa njima?Pogledao me je čudno te se onda zasmijao.
Rekao je dječaku "Hvala ti svaka pomoć nam je dobro došla i pomilovao ga po kosi" U dječaka sam vidio smijeh na licu i osjećao sam se sretno i ponosno al bio je jedan problem šta sa tim igračkama? Pozvao sam moje drugove iz susjedne prostorije i upitao ih kako da riješimo ovo onda je Maja dobacila "Što jednostavno ne stavite sa baby opremom" To je bila sjajna ideja otisli smo u sobu za baby opremu i uz svake normalne potrepštine stvaili smo po jednu ili dvije igračke. Tako da svako ko je dobio igračku uz taj paket neka zna cijelu priču tog paketa. Kasnije kad smo istovarali kamion onom glavonji sa vrata sam davao samo brašno da nosi, neka malo oznoji ipak nisam ga rekao šefu ostao je na prijemu jer ne želim da ga izblamiram samo da ga naučim pameti da pomoć nije bitno koliko velika je već koliko veliko srce je daje.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi